Posted: 29.11.2007 01:06 Post subject: Boban Marković u Močvari
Review:
Napokon! 26.11.2007. Močvara!
Nakon par godina da Boban i njegova svita dolaze u Zagreb uspio sam na vrijeme kuputi kartu i otići na koncert. A kako je bilo tamo, to je teško opisati. Neke stvari jednostavno moraš vidjeti svojim očima da bi ih osjetio i doživio na pravi način. Pravi je luksuz u snobovskoj i malograđanskoj sredini (da to je istina bez obzira koliko surova) osjetiti iskreni zvuk romske brass muzike. Naravno, osim Bobana, u Zagreb relativno redovno dolaze i jako dobri rumunjski Fanfare Ciocărlia i još bolji makedonski Kočani Orkestar, ali čini mi se da je ipak “balkanska veza” između Bobana i Zagrebčana najemotivnija. Ako ništa, onda zbog toga što Boban uspijeva savršeno komunicirati sa publikom i naravno uz megapopularne Mesečinu, Kalašnjikov i Čaje šukarije uspijeva publici dati zabranjeno voće.
A publika naravno, 30+, ex-pioniri i omladinci, ljudi neopterećeni crno-bijelo pogledom na svijet oko sebe koji nam se nameće zadnja dva desetljeća. Svi sretni, svi veseli,…a moj prijatelj inače po ocu Makedonac, a po majci vlaj i brđanin kao i ja, širi ruke od sreće i veselja te komenira koliko je ljubavi i emocija u ljudima oko nas. Zaista, toliko emocija na jednom mjestu odavno nisam vidio, pa ni na koncertima.
Žene sa rukama iznad glave, prave nekakve zamišljene krugove, u nekom svom emo-transu….puno žena, više od pola publike. I kada misliš da je kraj, da koncert prestaje,…tek onda počinje drugo poluvijeme koje prisutne polako i sigurno tjera u plesni trans, a kukovi se njišu u sve većim kružnicama do zadnjih atoma snage. Na Đurđevdanu (kojeg Boban ipak pomalo stidljivo i oprezno najavljuje) Močvara eruptira, masa ljudi se katatonično njiše, svatko u svom ritmu, u svom filmu, sa svojom pjesmom na ustima. Kolektivna katarza, emocije i znoj doslovno pršte na sve strane. Nije mi samo jasno kako je netko uspio ovako lijepoj ljubavnoj pjesmi staviti nacionalistički ili bilo kakav negativan predznak. No to prisutnima naravno nije smetalo.
A mene osobno i nije toliko fascinirala sama svirka, jer već jako dobro znam kako to izgleda u takvim situacija, već reakcije ljudi oko mene, nekolicine prijatelja i prijateljica u mom društvu, a i svih ostalih. Svima sjaj u očima i osmijeh na licu, čak i onima koji su dan ranije govorili da ih ne interesiraju takvi “civilizacijski degutantni” skupovi. Jebiga, ali to je tako, čovjek ne zna da je voda mokra dok ne popije gutljaj. I za kraj, zadnja pjesma za mog prijatelja Tibora,…”Zajdi, zajdi jasno sonce”.
Malo je teško ostati ravnodušan pored ovakve atmosfere,…naravno, ako nisi jedan/na od onih gorespomenutih crno/bijelo.
Još kao neispunjena želja ostaje pogledati Mostar Sevdah Reunion u izvornom ambijentu, ali otom potom.
na koncertu je bilo geeenijalno, nikad u zivotu se nisam TAKO dobro zabavila i isplesala. Ovo mi je prvi put da ih slusam uzivo i odusevljena sam. jos da mi je naci onoga momka sto me je snimao dok su me drzali na ramenima....jaoooo
@kliker: do kad su svirali? ja sam nazalost morala ici oko 23.30
ne sjećam se točno do kad su svirali, a ja sam već bio umoran i polako mi se spavalo. uglavnom, bio je bis koji je potrajao poprilično, nije im se žurilo.
da, prvi dolasci su obično popraćeni ovakvim oduševljenjem , no mene iskreno smeta prostor koji je sve samo ne prikladan cijeni karte kao ni izvođaču..
oni su fantastični bili, no čekanje pića po 25 minuta dok stojiš u naplavini govana koja se sljevaju iz wc.a je sramotno..
no drago mi je da se stvari pokreću u smjeru popravljanja pa je sukladno tome ovo bio i prvi njihov ne rasprodani koncert u močvari.. valjda će se i močvara uskoro počet mijenjati..
You cannot post new topics in this forum You cannot reply to topics in this forum You cannot edit your posts in this forum You cannot delete your posts in this forum You cannot vote in polls in this forum
Forum FAQ
Search
Memberlist
Forum ignore list
Register
Profile
Log in to check your private messages
Log in
