Posted: 04.08.2004 20:25 Post subject: Accessible Web Design (or: I'm BACK!!)
Na nečiju radost i nečiju žalost -- vratio sam se iz Madrida nakon više od dva tjedna koja će mi svakako ostati u pamćenju. Bio sam primljen na BEST SC (Board of European Students of Technology summer course) sa temom "Design for ALL: Accessible Web Design" i, pošto se na ovom forumu možda najviše govori o dizajnu weba, htio bih vam reći što sam naučio.
Prije svega, za sve one koji su 'students of technology' (a to je širok opseg studija) -- organizacija BEST djeluje na europskoj razini preko LBG-ova (Local BEST Group) koji u gradovima u kojim imaju sjedište organiziraju courseve za sve studente koji imaju vremena i motivacije za sudjelovanje. Selekcija participanata po jednom koursu se vrši primarno preko motivacijskih pisama; tj. svatko prijavljen na neki course mora napisati motivacijsko pismo u kojem objašnjava, kao i što samo ime kaže, zašto je on motiviran za taj kurs i zašto da ga prime. Kad je netko jednom primljen, jedino što treba platiti je put do grada u kojem se održava course, jer je sve ostalo sponzorirano -- smještaj, hrana, lokalni transport u sklopu akademskog dijela... Organizatori kursa su također studenti, tako da je atmosfera jako prijateljska i veoma internacionalna, pošto na kurs dođu participanti iz barem petnaestak različitih zemalja cijele Europe. Naš lokalni LBG se sastaje na FER-u, pa zainteresirani -- raspitajte se, posjetite web BEST-a, coursevi nisu samo ljetni već i zimski i proljetni (dakako, oni ljetni su najpopularniji), a teme su zaista raznolike - ovo ljeto postojalo je oko pedesetak različitih kurseva za koje se moglo prijaviti, ja sam izabrao Madrid, potrudio se i bio primljen, i bilo je wow.
Dakle, accessible web design je nešto o čemu nisam prije razmišljao, a siguran sam da nije ni većina vas. Pod pojmom 'accessibility' se misli na pristupačnost web sadržaju ljudima sa hendikepom (disabilities).
Ljudi su posljednjih godina živjeli u zabludi da se porastom tehnologije smanjuje broj ljudi s hendikepom jer se općenito mislilo da se hednikep treba 'izliječiti' novim tehnološkim postignućima, kao što u Star Warsima onome komu je odsječena ruka slože novu, robotsku, ili u Star Treku gdje onaj lik ima vizir kroz koji može vidjeti, itd. No, svatko od vas je već osjetio da nove tehnologije nisu samo rješenja, već puno novih problema i zahtjeva koja ona neposredno donosi. Na kursu nas je jedan genijalni predavač Javier Romanach naučio pravu definiciju pojma 'disability': to je jaz između čovjekovih sposobnosti i zahtjeva okoline. Shvativši tu definiciju spoznajemo da svaki čovjek ima 'disability', pitanje je samo koliko to umanjuje njegove sposobnosti. "Disability is inherited to humanity and we understand it as a manifestation of human diversity" -- to su njegove riječi. Čovjekove sposobnosti možda rastu, no zahtjevi okoline su brži od toga i neizbježna je činjenica da broj hendikepiranih ljudi konstantno raste, kao i problematika diskriminacije takvih u modernome društvu. Danas je samo u Španjolskoj broj hendikepiranih ljudi gotovo kao cjelokupna populacija RH, a da ne govorimo o cijeloj Europi. Svi znamo kako je teško bilo prebroditi probleme diskriminacije žena i crnaca; sada smo na pragu velikog problema -- kako shvatiti da kroz naš dizajn, usluge koje pružamo i stvari koje prodajemo diskriminiramo još i nekoga.
Quote:
EQUAL OPPORTUNITIES:
Society and its economic and political leaders must provide services and environments designed in a way that allows us to achieve effective equal opportunities as compared to other citizens.
Zašto razmisliti o gore navedenom? Kao prvo, zato što je tu napisano ono što svi znamo -- svi na neki način tumačimo značenje pojma 'dizajn' u glavi i svi znamo da dizajn nije samo vizualan, on je jedan od najopćenitijih pojmova u marketingu. Drugo -- legislativa. To je veoma važno. Kao što sam rekao, ovakva diskriminacija postaje velik problem zbog broja ljudi koje taj problem zahvaća. Ovo je malo prekasno razmatrano sa pravne strane, no sad se to veoma brzo pokušava nadoknaditi. Španjolska je, koliko sam shvatio, najbrža po tom postupku jer je u zadnje tri godine izglasano toliko novih zakona da predviđaju da će nakon 2005 biti ilegalno imati web stranicu firme ili nečeg sličnog, a da njen sadržaj nije 'accesssible'. Dosta nas već zna da su danas takvi zakoni u SAD-u prilično jaki; amerikanci ne smiju prodavati proizvode koji nisu dizajnirani za sve. No, oni su se snašli, pa proizvode koji su ‘dizajnirani za sve’ prodaju u americi po zakonu, a proizvode koji nisu 'accessible' izvoze u Europu jer im zakon to ne brani. Što se tiče OS-eva, Windowsi su najjači po tom pitanju jer svi drugi, uključujući i Mac-ove, nisu ni blizu pristupačnosti koju M$ pruža.
Javier Romanach, genijalni predavač koji nam je sve ovo pričao sa filozofske strane, je već više od deset godina paraliziranih nogu i ruku sve do ramena (tetraplejic), koja još može micati što mu omogućava da se služi rukama, pije kavu i radi stvari koje ja ne mogu ni zamisliti da radim samo pomoću mišića u ramenima. Kad sam ga slušao kako priča, zaboravio sam da sa katedre predaje jedna hendikepirana osoba već sam ga kroz sve što je rekao gledao kao jednu jako snažnu osobu koja, usprkos paralizi, ima veću moć i veće sposobnosti nego pola ljudi koje ja poznajem.
Da naš dojam bude još jači, sljedeći predavač bila je žena koja je slijepa. Na predavanje je došla sa psom vodičem, sa sobom je uzela Braillov display koji je prikopčala na laptop prije početka predavanja – to malo čudo čita sadržaj ekrana (tekstualni sadržaj, naravno) i prikazuje ga na Braillovim pismom koje čini jedan redak od 40 Braillovih znakova koji se dinamički mijenjaju kako ona čita ekran prstima. Uz dodatak tome ima i ‘screen reader’, odnosno sintetizator glasa koji isto to čita na glas. Mi smo na projektoru gledali što ona radi: pokazivala nam je kako slijepa osoba surfa webom, kako se snalazi na nepoznatoj stranici, kako slijedi linkove, ispunjava forme… Da sve to bude zanimljivije, njen je kolega u pola svega toga isključio projektor tako da smo i mi bili slijepi kao ona – jedino što je prezentiralo ekran bio je sintetizator glasa. Kad je ona počela radit, to nije bilo normalno: bolje se snalazila i bila je brža u windozima nego većina ljudi koje znam. Svi smo bili razjapljenih usta kad smo vidjeli brzinu kojom ona radi, glas bi jedva uspio pročitati pola prve riječi prije nego što bi ona krenula dalje. Par dana kasnije, na laboratorijskoj vježbi, i mi smo probali kako je to – dobili smo zadatak da uz isključeni monitor potražimo neke informacije na stranicama olimpijade (athens2004.com). Osjetili smo perspektivu surfanja po nepristupačnoj stranici i nije bilo ugodno. Štoviše, osjećali smo se gotovo potpuno bespomoćni pred gomilom neposloženog sadržaja kojeg je ‘narrator’ čitao, a mi smo pokušali odgonetnuti koja je to sekcija stranice.
Koji je smisao ‘dizajna za sve’? Nije dobro prvo napraviti dizajn, a zatim ga ići prilagođavati. To je teži način, ali na žalost na taj se najčešće pomisli kad se spomene accessibility. Jedan poznati arhitekt kojemu zaboravih ime jednom dopade u ruke posao da u već dizajniranu građevinu postavi prilaze za ljude u kolicima (rampe, dizala). On je na to odmahnuo glavom i rekao da je to ružno, u gotovi dizajn postavljati dodatne stvari koje će ga pokvariti. Na to se trebalo misliti od početka, da arhitektura bude lijepa i sa tim rampama i prilazima, te da je tako puno lakše napraviti isti posao. Objasnivši to drugima, postao je jedna od najvažnijih osoba koje su začele pojam ‘dizajn za SVE’. Takav pristup dizajnu u principu ne iziskuje dodatan budžet i ne implicira to da će posao trajati duže – takav pristup je samo odraz čovjekovog zdravog pristupa stvaranju bez diskriminacije.
Zašto ‘dizanirati za sve’? Takav dizajn bolji je od onog koji nije ‘pristupačan’ u svakom pogledu. Takav dizajn je više inovativan, namijenjen je širem broju ljudi, ne iziskuje puno više novaca (u većini slučajeva cijena takvog dizajna je ista), kvaliteta proizvoda je poboljšana, proizvod daje ljudima veću samostalnost te, najvažnije, pravna obveza (kao u SAD-u i Španjolskoj, samo je pitanje vremena kad će se ta legislativa proširiti na ostale zemlje, pogotovo pod utjecajem EU na članice).
Kako dizanirati za sve? Postoji puno više standarada ‘pristupačnog’ dizajna. Istaknuo bih WAI (Web Accessibility Initiative - http://www.w3.org/WAI/) našeg dobrog starog W3C-a (World Wide Web Consortium). U WAI spada: WCAG - Web Content Accessibility Guidelines (recommendation - www.w3.org/TR/WCAG10/); ATAG - Authoring Tool Accessibility Guidelines; i UUAG – User Agent Accessibility Guidelines. Pri evaluaciji web sadržaja za sve točke koje je moguće automatski provjeriti postoji automatska evaluacija Cynthia Says (www.cynthiasays.com) ili HERA koju je razvio Sidar (www.sidar.org/hera - radi najbolje s Operom, makar ne nužno). Ta dva alata su vrlo korisna pošto je puno truda uloženo da oni budu što inteligentniji i da što sistematičnije prikažu greške koje je autor napravio da bi ih on mogao popraviti uz minimalno truda. Dakako, neke je točke specifikacije 'accesible web content' nemoguće automatski provjeriti, te se mora proći po točkama (guidelines / checkpoints) za što je osobito dobra HERA, pošto ona pamti ručnu evaluaciju i moguće ju je nastaviti danima kasnije za isti site.
Na posljednjoj laboratorijskoj vježbi evaluirali smo siteove koristivši gore navedene alate te browsere Firefox i Operu, i od svih siteova koje smo odabrali (bilo ih je tridesetak najraznovrsnijih) samo je jedan skoro prošao barem one glavne checkpointove specifikacije -- www.gnu.org. Tko posjeti vidjet će i zašto: stranice su samo tekstualne, te su se slijedile specifikacije za HTML i CSS. To ne znači da se stranica sa puno slika ne može napraviti pristupačnom: dapače, ako se od početka misli na to, treba uložiti minimum truda i omogućiti pristup i onim ljudima na koje smo zaboravili jer nas okolina uporno uči da se na njih ne obaziremo. No to je kao da se ne obaziremo na sami sebe.
Ovo je ukratko ono što sam naučio na coursu u Madridu. Svakako mi je, kao osobi koja bi se jednom htjela baviti bilo kojom vrstom dizajna, otvorilo oči -- kako Javier kaže, nije važno hoće li netko slijediti specifikacije i hoće li netko paziti na pristupačnost svojeg sadržaja: važno je da ljudi počnu misliti o tome, jer čim je učinio da ljudi samo misle o onome što on govori, već pomaže u stvaranju boljeg svijeta za sve.
Quote:
LIFE:
Every life has a great value and every human being must have the opportunity and the support needed to be able to make decisions concerning her or his own life.
Ovu ilijadu sam napisao na dan kad sam se vratio, istu noć sam odmah zapalio za Hvar... Sad sam natrag i drago mi je vidjeti da je netko uspio pročitati post do kraja Hvala ljudi, mene se stvarno dojmilo i htio sam da se bar malo dojmi i vas... Zadnji dan na plaži u Jelsi sam pomagao dvojici stranaca da izvade svog prijatelja paraliziranih nogu iz vode i da ga stave u kolica. Prije madrida sam si na te stvari mislio wtf, kakvo forsanje; a sada gledam na sve drugačije, pa čovjek se samo želi kupati kao i svi, pa mu frend pomaže tako da ga drži u vodi i vuče naokolo... Lik je zaista bio sretan i shvatio sam koliko im fali samostalnost koju bi mi mogli pružiti da smo inovativniji my world now twists
Mogu li se ne te seminare prijaviti samo studenti iz Zagreba ili iz cijele hrvatske? Išo sam tamo ispunit aplikacijsku formu i postoji jedino opcija "Sveučilište - Zagreb". Ja sam na faksu u Rijeci a ti seminari mi izgledaju jako privlačni.
You cannot post new topics in this forum You cannot reply to topics in this forum You cannot edit your posts in this forum You cannot delete your posts in this forum You cannot vote in polls in this forum
Forum FAQ
Search
Memberlist
Forum ignore list
Register
Profile
Log in to check your private messages
Log in
Što se tiče OS-eva, Windowsi su najjači po tom pitanju jer svi drugi, uključujući i Mac-ove, nisu ni blizu pristupačnosti koju M$ pruža. 
(sto si bio izabran)
my world now twists
