NAJGORI ZIVOTOPIS

[burne]

irfan wrote:

kakarinac wrote: ..jooo jess ovajj loooood!

Vidi pa ovoga su naucili onoj bosanskoj: "A jesi lud materet', daj si hrkljus!"

[F4usT]

hm... žemska je, neznam... ima onaj sindrom... e, josip-katalenić sindrom. (JKS)

[Dr01]

U petnaest godina CVova stvarno covjek svasta vidi, od osobe koja utjelovljuje svecenika, pjevaca, karatista i rock muzicara u jednom, pa sve do totalnih ludjaka koji ne mogu smisliti recenicu bez da im se misao ne prekine nekom drugom misli.

Ali ovaj CV mi je posebno prirastao srcu i uvijek ga se rado sjetim.

*******

Curriculum Vitae

Rođena sam trinaestog srpnja 1975.u Zagrebu, gradu kojeg unatoč mnogim promjenama još uvijek smatram nezamjenjivim. Nisam bila tipična djevojčica, možda jer je tata htio imati sina kojeg bi vodio na utakmice. No, nisam sigurna da li je on utjecao na mene, ili sam ja na njega igrajući košarku, tenis, stolni tenis, pa i nogomet. Nakon što je mene rodila, moja majka je imala dva pobačaja, te sam ostala jedinica. Prijatelji koji su imali braću ili sestre su mi govorili da sam sretnica, no dok sam to potvrđivala, znala sam da bi mi bilo u najmanju ruku zanimljivije podijeliti dio svog djetinjstva s mlađim članom obitelji. Možda i koji put opaliti čvrgu kome, kad ne smijem mami i tati.
Kada sam navršila pet godina, roditelji su me upisali u Školu stranih jezika u Varšavskoj ulici, a sa navršenih šest sam pošla u školu tenisa. Bila sam na prvi pogled zatvorena, odnosno sramežljiva, no nakon što bi ispitala teritorij, postala bih brbljava, vesela, duhovita i iskrena. Tako sam stekla prijatelje u ranoj dobi, a s nekima od njih još uvijek komuniciram. S punih sedam godina pošla sam u osnovnu školu Veljko Vlahović, gdje sam prepoznala talent i ljubav spram jezika, povijesti, umjetnosti i sporta. Nakon osam godina, odabrala sam srednju školu po svojim afinitetima, Centar za kulturu i umjetnost u Križanićevoj ulici.
U Kulturi, kako smo je tada zvali, smo bili zatrpani sa 17 predmeta. Vjerujem da sam u tom periodu dobila skoliozu kičme, noseći ruksak od 20 kilograma. Mučila sam se s matematikom i fizikom, dok sam iz ostalih predmeta imala četvorke i petice. No, nisam se opterećivala brojevima, znajući da sam odabrala prilično tešku srednju školu i da ću završiti s vrlo dobrim uspjehom. Na polugodištu drugog razreda srednje škole posjetila nas je EDAC agencija za izmjenu studenata širom svijeta, te ponudila grupno putovanje u New York. Kako sam i sama začeta ondje, jer su mi roditelji živjeli u New Yorku od 1970.-1974., htjela sam usporediti život s filma sa stvarnošću. Pošla sam u New York s grupom od 25 učenika. Bila sam smještena u irsku familiju s kojom sam u kontaktu i danas. Naravno, grad me je šarmirao. Kažem naravno jer je svugdje lijepo kada si turist.
Kako je rat počeo na području Hrvatske, štošta se je izmjenilo. Moj otac, koji je rođen u Beogradu, morao je prodati svoj bistro pred prijetnjama. Moja majka, koja je imala butik 25 godina, uz znatno pogoršanje dnevnog prometa odlučila je otvoriti sandwich bar, znajući da se hrana i piće bolje prodaje od modnih artikala. Nakon godina svađanja, odlučili su se rastati. U međuvremenu, ja sam provađala dobar dio sati u školskom podrumu, gdje su nas profesori svako malo vodili u vrijeme uzbuna. Sati engleskog u Varšavskoj bili su otkazani. Zbog političke, a i obiteljske situacije, odlučila sam maturirati srednju školu u Americi. Ponovo sam se obratila istoj agenciji koja mi je i ovaj put našla obitelj.

Na polugodištu trećeg razreda otišla sam u Orlando, Floridu. Bila sam smještena u vrlo religioznu obitelj i nije mi bilo lako pratiti njihove svakodnevne odlaske u crkvu, koja me nikad nije privlačila kao ustanova. Ja sam vjernik, no vjerujem da je vjera vrlo intimna i individualna stvar. No, poštivala sam njihov način i svejedno odlazila. Maturirala sam s odličnim uspjehom, ne zato što su američke škole puno lakše od hrvatskih, već zato što sam jako puno učila i trudila se shvatiti predmete kao Američka vlada, Američka povijest, Literatura romantika i ostale. Vratila sam se u Zagreb želeći se upisati na Akademiju likovnih umjetnosti ili na Filozofski fakultet, no kako hrvatske ustanove ne priznaju američke diplome, jedina opcija bila mi je nastaviti školovanje u Sjedinjenim Američkim Državama (ili izgubiti godinu dana). Nakon šest mjeseci apliciranja na razne koleđe, bila sam primljena u The American College for the Applied Arts, sada American University u Atlanti, Georgiji.
American University je mali, privatan koleđ, u kojem sam odabrala fotografiju kao glavni premet za diplomu. Pored nje, bilo je tu još meni novih i zanimljivih predmeta kao Javni govor, Povijest umjetnosti, Razvijanje vlastitog fotografskog stila, Teorija o bojama, Crtanje bez pomagala, Poezija 19.stoljeća, Engleski jezik, Trigonometrija, itd. Posvetila sam se učenju, no nakon dvije i pol godine odličnog uspjeha (dvaput sam bila izabrana studentom godine), poželjela sam veći izazov. Istodobno, mojim roditeljima se stanjila štedna knjižica, te sam se odlučila osamostaliti. Nakon ljetnih praznika u Hrvatskoj, proputovala sam Evropu kako bih sakupila dovoljno dokumentarnih fotografija za slijedeću izložbu, te nakon posjeta Gruziji, Turskoj i Nizozemskoj, sletjela u New York. Zašto New York? Da vidim granice svoje izdržljivosti i zadovoljim znatiželju...
Upisala sam se u The New School University, koji sačinjava sedam koleđa. Jedan od najpoznatijih je Parson's School of Design, gdje su se održavali moji satovi. Sedam godina u New Yorku bilo je mukotrpno, studirala sam u popodnevnim satovima kako bih mogla raditi večeri u restoranima, a dane u fotografskom laboratoriju. Uspjela sam otplatiti dvije trećine duga za školovanje na fakultetu, no zbog fizičke i psihičke iscrpljenosti sam odustala dva semestra prije diplomiranja. Kako je i ovaj univerzitet privatan, nisam mogla dobiti stipendiju kao strani student, te sam nastavila živjeti i raditi u New Yorku misleći kako ću moći zaraditi dovoljno novaca i diplomirati. To mi vjerojatno nije bilo suđeno; nakon bombardiranja World Trade Center-a moj je šef u Kodakovom laboratoriju bankrotirao, a ja sam platila zadnji mjesec stanodavcu i odlučila se vratiti u Zagreb.
Većina prijatelja mi postavlja isto pitanje s čuđenjem: „Zašto si se vratila?“ Uvijek mi je iznova teško odgovoriti na to pitanje, jer se ne želim prisjećati turobnih tri mjeseca u New Yorku nakon terorističkog napada. Zato što se je nad gradom nadvio crni oblak dima koji je sadržavao miris spaljenih tijela, zato što sam otišla iz Hrvatske u, tada mi se činilo, slobodnu i sigurnu zemlju punu mogućnosti u kojoj sam se počela osjećati ugroženijom nego kod kuće, zato što sam odrasla, stekla radne navike i upoznala sebe, što mi je i bio prvotni cilj.
Apsolutno sam svjesna situacije u Zagrebu, svakodnevno doživljavam kulturološki šok, no nakon dvije godine ovdje, vjerujem u sebe, u možda apstraktnu uzrečicu da će biti bolje. Meni je svakako bolje, privatno instruiram engleski jezik, prevodim tekstove, bavim se grafičkim dizajnom, fotografiram, pišem, razmišljam i, što je najvažnije, volim što vidim u ogledalu.
A i počela sam sanjati na hrvatskom.

[kakarinac]

Ovo je ispovijed a ne CV...
dušu je istresla...
a i sanja na hrvatskom...

[pas]

Neznam bi li plaka ili se smija... ipak ce se smijat - u pi... materinu pa šta ovi ljudi misle kad pišu ovakve CV-ove - skrivena poruka u njima za buduceg poslodavca je: "Luda sam ka batina i puna osobnih i psihickih problema, na posao necu redovno dolazit jer imam seanse kod psihijatra 7 puta dnevno..."
Ovo me podsjeca na film "Secretary" samo onakav bolesnik bi moga zaposlit ove...

[pike]

a kajaznam, meni palo na pamet da bi ona prva (roza) mogla bit mrak ideja za neki marketing, igraš full sve na tu neku rozarotes trash bazu, onak nekak ko ona T-comova TV prodaja, samo hard-core. Svima koji joj pokušaju objasnit zakaj si je uzel zaprijetiš momentalnim otkazom, smjestiš je negdje podalje od drugih da ne utječu negativno na kreativnost... pa totalni je bed ispustit tak nekaj iz ruke!

[irfan]

burne wrote:

irfan wrote: kakarinac wrote: ..jooo jess ovajj loooood! Vidi pa ovoga su naucili onoj bosanskoj: "A jesi lud materet', daj si hrkljus!"

aha i ja sad kad se bolje zagleda..tako se kaznjavaju u hrkljusu! hehe

[hooligan]

˝Znam prezentirati sebe. --> Znam prezentirati SVE ŠTO ŽELIM.˝



...da, gospođice, hmm... vidimo da ste u naimanju ruku.... originalni.





ps
ma to B se stvarno trebalo moči iskoristiti. & znati kai je naivažnije.
ali nisam opče pametan na koji način.
Vi?

[keder]

zasto ja ne mogu skinuti

[add2]

skromna cura...samo me zanima reakcija tih jadnih ljudova kaj pregledavaju pristigle CV-e...mora da su krepali od pisharije....

Al jedno treba priznat....cura zna sta trazhi...(firmu za unistit il nesh slicno)

....i dooobra joj boooja texta.....uf!

[F@NTOM]

keder wrote:

zasto ja ne mogu skinuti

Graficka ti ne valja.

[keder]

fantom ak nemas sto pameto za reci onda nemoj reci nista

[keder]

dao sam si malo truda
Danas koncert Željke Vinceković u pratnji Lidije Đidara


08. srpnja 2004. 21:45

Večeras će su u sklopu Ljeta u Varaždinu održati još jedan izuzetan koncert. U Lapidariju Starog grada varaždinska sopranistica Željka Vinceković izvest će poznate pjesme iz mjuzikala i filmske glazbe, ali i jazz skladbe.

Željka Vinceković diplomirala je prije godinu dana solo pjevanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi profesorice Nade Puttar-Gold, a na večerašnjem koncertu, koji započinje u 21 sat, nastupit će u glasovirskoj pratnji Lidije Đidara.

[brainless]

Ma neeeee, jednostavno ne mogu vjerovati da je ovo stvarno predala. Ne, ne i ne, nije moguće.
Napravit ću majicu na kojoj piše : NEKAD SAM BILA UMIŠLJEA SAD SAM SAVRŠENA!

E sad stvarno, el je ona to predala? Nikad više ne bi iz kuće izašao od srama...

[dux_is]

sometimes I feel, like a whipping post (ABB at Fillmore)
ima nas ima....j*te kolko nas ima
pozdrav...

TOO OLD TO R'N'R TOO YOUNG TO DIE

[keye]

ma dajte, ovo joj je sigurno neko podvalio jadnoj

ili nije?

[F@NTOM]

keder wrote:

fantom ak nemas sto pameto za reci onda nemoj reci nista

Evo, sta zugas odma..evo pa skidaj.

http://rapidshare.de/files/4594903/CV___Marketing_1_.rar.html

[raytech]

[Dirt McGrit]

kaj je najsmjesnije od svega znam tu curu (vincekovic) iz videnja jer sam iz varazdina. prica se o njoj da ima nos do neba, tj. da je turbo umisljena. svi znaju da je glupa ko top a ovaj CV cu isprintat i nosim ga u njezin omiljeni kafic na oglasnu plocu pa nek se dozna

[morph]

untisumpora !!! još uvijek nemrem sebi doć...

[Philatz]

Dirt McGrit wrote:

kaj je najsmjesnije od svega znam tu curu (vincekovic) iz videnja jer sam iz varazdina. prica se o njoj da ima nos do neba, tj. da je turbo umisljena. svi znaju da je glupa ko top a ovaj CV cu isprintat i nosim ga u njezin omiljeni kafic na oglasnu plocu pa nek se dozna

Super joj je cvičkica..

[AngalotH]

Quote:

te se odlično snalazim u Wordu

je vidim

Quote:

Posao nisam dobila jer se oni najviše bave političkim PR-om, ali su naglasili da sam IDEALNA ZA EVENT-MANAGEMENT.[/b]

ma pravi si nam event ovdje zmenađirala

Ah kaj sam si lepa i umišljena... Jadnica...

[unLog!c]

Isuse, nemogu sebi doči BAAAAH mislio sam da ovake umišljene kokoši postoje samo u filmovima...

[Peewee]

Stribor wrote:

Isuse, nemogu sebi doči BAAAAH mislio sam da ovake umišljene kokoši postoje samo u filmovima...

cek ti ne izlaziš van?

[.iC]

...e gđa željka vinceković ( vlasnica ovog iznimnog literalnog djela:) ) je isla s menom u razred u osnovnu skolu.... naime, jedna od miljenica učiteljica, pa nek si sad mi mislimo kud su otisle sve one petice i pohvalnice....